уторак, 25. децембар 2012.

Pahuljice

    Prvi izazov na Izazovi i slatkiši došo i prošo, ja ništa ne uradih. Tema Nova godina i Božić mi nisu bili baš inspirativni. U stvari jesu i previše ali sam odustala od ukrašavanja stana ove godine pa tako nisam imala ni št da ponudim na izazovu.  A sve zato što u kući imam jednog pravog malog napasnika koji sve mora da pipne, što je ok, ali posle par minuta dobije i jaku potrebu da sve što je novo i zanimljivo i počupa, što baš i nije ok. Izvukli smo jelku pre neki dan, ukrasili je i bila je divna, ali je ta divnoća trajala samo par sati. I sva ubedjivanja da to nesme da se dira nisu urodila plodom. Jelka sad ima samo svetleće sijalice i par ukrasa na vrhu. Jad i beda. I kako da onda bilo šta drugo unesem u stan, stavim na sto, zakačim na zid? Bezveze. Tako da sam odustala. Bar za sad. Al znam da ću ipak da popustim i da ću jednog od ovih dana dok mali upišanko spava da zasučem rukave. Pa ćemo bar da se zabavimo dok sve rušimo :)
   A kad smo već kod Izazova i slatkiša njihov drugi izazov su Pahuljice. E tu već imam šta da ponudim. I to sasvim slučajno. Ovih dana sam bila vredna, pravila sam ukrase za jelku i magnete za frižider, pa su neki od njih dobili i pahuljice. Čudno je to kako je vesti pahuljice smirujuće i divno u jednom trenutku, a u sledećem ti dodje da digneš ruke od svega. Moje pahuljice nisu savršene, ali s obzirom da prvi put u životu vezem, ja sam zadovoljna.




Uživajte puno puno do kraja ove godine, želim vam lud provod, a za opuštanje preporučujem ovu pesmu koju ja danas slušam evo već stoti put  :)


 

четвртак, 20. децембар 2012.

Pakovanje poklona

    Moj primer specijalnog Novigodišnjeg pakovanja. Lako brzo i znimljivo. Uh, ovo zvuči ko neka reklama :) Ovako smo pakovali poklone prošle godine, pa ne mogu i ove, provaljena je fora bar u našem društvu. Ali vi možete, ako vam se dopada. Moram li da kažem da su svi bili oduševljeni :)

Prva varijanta je mali jelenko

Koristila sam krem krep papir, zalepila crvenu pufnicu za nos, sve ostalo je iscrtano flomasterom.















Druga verijanta je Deda Mrazzzz



Crveni papir, crni i zlatni samolepljivi papir za kaiš, i malo vate. U zavisnosti od toga koliko ste vešti toliko će i slatko da bude. Ja baš i nisam, što se vidi iz priloženog  :)







Treća, najsladja varijanta, meni  omiljena


Papir za pakovanje po izboru, pa odozgo ukrstite lizalice. Ovo je poklon za nekog ko vam se baš baš svidja :)









Slike su prošlogodišnje, znam loše su, al shvatili ste suštinu, zar ne?
I na kraju sve to ispadne ovako nekako






A sad svi u akciju! Ako već imate šta da pakujete, naravno. Mene kupovina tek očekuje. Odoh!

уторак, 18. децембар 2012.

Malo dete + zima

   Rezultat ovoga uglavnom je dosada. Naročito u malom stanu. Idemo mi napolje, nije da ne, al kad je minus plus sneg onda to ne može da bude dovoljno dugo. Ali ne mora uvek  da bude dosadno. Postoje neke stvari koje možete da radite kod kuće s decom mladjom od dve godine, a da im to bude zabavno, a da pri tom od igre imaju u neku korist, tj. da kroz igru uče i savladavaju neke tehnike.
  
Šta sve na primer možete:

   Umotajte igračke u ukrasni papir. Neki stari, sigurno se mota tu negde po kući. Biće im zabavno da cepaju papir da bi otkrili šta je unutra.


Ne mora to naravno da bude uredno upakovano, ionako će ubrzo da završi na podu :)







     Iz nekog razloga ( meni, devojčici, to baš i nije jasno al ajd ) dečaci vole da kopaju, vole bagere, kamione, pesak i slično. Pošto zimi ne možemo u pesak, mi smo našli školjke kao verodostojnu zamenu! E tu sam otkrila da je moj sin i posle par meseci kopanja peska u parku još uvek nespretan, da ne kažem smotan :) tako da moramo još da vežbamo.





     Ali najbolja zimska kućna zanimacija je definitivno testo! Pola čaše soli, pola čaše vode, čaša brašna. I dodaci. Boje, cimet, ekstrakti, šta god imate... Čudo kako muško dete voli da mesi hahaha. Verovatno zato što mama po ceo dan može da gleda 24 kitchen :)








    I tako, malo se igramo, malo ozbiljno pravimo ukrase za jelku. Jedino je dosadno što se jako dugo suše. Moram li da kažem da već tri večeri za redom mesimo testo! I to na njegov zahtev :) Biće tu ukrasa ihahaha. Od jedne ture smo napravili otisak dlana. Videćemo kakav će da ispadne kad se osuši.
    Samo da nam poživi internet jer odatle dolaze sve dobre ideje :) I da bude dovoljno struje, jer smo se zadnjih par dana nešto posvadjali sa strujom... izem ti 21. vek kad moje dete s nepune dve godine zna šta je struja i sveća  :(   al neću da se nerviram...

   Uživajte u ovom lepim danima do Nove Godine sa strujom ili bez nje :)))

петак, 7. децембар 2012.

Ah leto!

   Ah, kako smo se letos super zabavljali!!! Ovih dana planiram da isprobam ovu aktivnost i u kupatilu,. Toplo je, a i pločice se peru. Lako ili ne, peru se, to je bitno :) Stvar je jako prosta. Ista količina brašna i vode (jedna mala čaša je sasvim dovoljna)  pomeša se i u to se doda prehrambena boja. Iz kesece. Znači sve je bezbedno čak iako dospe u usta. Ja sam napravila tri različite boje i zabava je mogla da počne. Najpre je bio nekako nepoverljiv, pipkao jednim prstićem, dok mašta nije krenula da radi! Na kraju smo dobili šareno dete. Srećom, opet kažem,sve se vrlo lako pere.

jestive boje za igranje








equal amounts of water and flour + colour




Za igru u kupatilu je pogodno (možda, moraćemo da probamo) i mazanje,  pardon, stvaranje, sa želatinom sa bloga Mama hočemo nešto da pravimo .

Videla sam skoro i ovo pa sam se podsetila svog detinjstava. I ja sam pravila svašta od ovog testa sa solju. Mislim da je moje dete dovoljno veliko, i da ce seckanje testa modlama da mu bude zabavno. Napravi se testo od jedne čase soli, jedne vode i dve čaše brašna. Od toga može da se pravi svašta. Sećam se da smo mi kad smo bili mali pravili perlice za ogrlice i narukvice, a sad za ovu priliku razmišljala sam da testo razvičem oklagijim pa da modlama za kolače sečemo oblike koje bi kasnije bojili. Videćemo, videćemo...

недеља, 2. децембар 2012.

Zdrava hrana 2. deo

   Moj bebac generalno lepo rucka. I jede sve i svasta. Al probaj da ga nateras da pojede standardan rucak, onaj koji mi najcesce jedemo. Grasak, boranija, kupus, spanac... Nocna mora. Ali imam jedan recept za musaku sa spanacem koja je hit i jedino tako spanac uvek biva rado pojeden. I od strane njegove mame koja ne voli standardnu musaku. Sta cu kad ne volim!

Potrebne namirnice su sledece:

500 gr barenog krompira
500 gr spanaca
300 ml jogurta
2 jajeta
50 gr sira
50 gr prezli
1 glavica crnog luka
so po ukusu

Skuvan krompir seci na kolutove. Crni luk proprziti, pa dodati sitno seckan spanac. Zaciniti, dodati sir i prezle. Redjati red krompira,red fila. Preliti umucenim jajima i jogurtom.

Eto to je cela filozofija. I naravno, ne opterecujem se tacnim merama. Kuvam i seckam sve odprilike. Prezle nisu obavezna stavka, ali sir jeste, i to sto vise.

musaka sa spanacem


Pa posluzite se! I prijatno!

   A ovo se kuvalo danas na mom trpezarijskom stolu. U skladu sa predstojecim praznicima. Bas sam se zainatila da ih zavrsim danas, a strasno su me namucile. Ipak su ispale skroz slatko. Moja svekrva se u jednom trenutku ponadala da ih sijem za nas. Hahaha. Bas je smesna :)

cipelice za bebe



субота, 1. децембар 2012.

Cveće

   U celom našem stanu imamo samo jednu jedinu saksiju cveća. To je moje, samo moje cveće i čuvam ga kao oči u glavi! Imala sam ja i više saksija. I to više puta. Više puta po više saksija. Al me neće. Neće pa neće. Zato ovu jednu jedinu saksiju čuvam, i sve nešto zbog nje brinem. I stalno joj menjam mesto. (to je ujedno još jedan razlog zbog kog nemamo više cveća, prosto za njega nema mesta, al da volim valjda bi se našlo tu i tamo po neko mesto) Te ovde duva promaja, onde duva klima, ovde je mračno, onde je pretoplo, i tako redom. Ono što je bitno je to da ta jadna biljka opstaje! Ja to vidim ko neku malu pobedu :) A za sve je kriva moja majka! Njen stan je pun cveća. Ja sam odrasla, iako u stanu, okružena zelenilom :) I njoj sve uspeva. Kad nekom iz komšiluka ili iz familije umire cveće, a oni ga donesu kod moje majke. I ona ga opravi! Luda zena :) Šalim se naravno. E tako je ona mom tati i meni nabila takav pritisak da sam ja sad baš baš opterećena uspevanjem i odgojem cveća. Kad god bi negde otišla i ostavila mene i tatu kao odgovorna lica za cveće mi bi redovno, zbog jel'te, preterane brige ( a pomalo i iz straha), mi bi ubili bar jednu saksiju preteranim zalivanjem. Tata to i dalje radi, a ja iz preterane želje i brige, uvek nešto uradim pogrešno. Mada, sad kad bolje razmislim, da me je malo više briga mozda bi više i znala o uspevanju sobnih biljaka. Nebitno. Sad imamo ovu jednu koju selim po stanu, bdim nad njom i čuvam je i čuvaću je do kraja. Rešila sam :) Kad ovako brinem za biljku možete samo da zamislite kolko se brinam za ovo jedno dete! Hahaha.


 Savet nedelje. Dugo smo vodili bitku sa igračkama za kupanje u kupatilu. Vukle su se svuda. Znam da postoje mreže za njih koje se zalepe za pločice, ali nisam htela da za takvu glupost dam 600,700 dinara. A onda smo kupili vrećicu mandarina (dine,dine, kako iz zove moj Maksi) pa sam ja lepo igračke stavila u najpre opranu vreću. Na krajeve sam progurala kanap pa sad lepo i uredno vise u kupatilu. Jeee :)

Slika je užasna zato što se džak vrteo u krug, a ja sam bila lenja da ga zaustavim. Nebitno, jasna je poenta :)



A ovo je Maksi prošle Nove godine kod babe i dede, a u pozadini se vidi mali malicni deo babinog cveća. Ovu NG jedva čekamo. Mama se raduje više nego dete. Al to je zato što mama zna da će detetu biti super zabavno. Već sad zna  ko je Deda Mraz, a za NG je pozeleo da nu donese mešelicu. Nikad neću razumeti dečake!

уторак, 27. новембар 2012.

Ruze od papira i pufne

    Super lako i super slatko. Jedino je problem sto ove male pufnice na stolu nisu dugo izdrzale. U stvari, za dva dana ih vec pet puta ponovo vracam na svoje mesto jer su jednom malom napasniku jako zanimljiva igracka. Al, neka. Odavno sam se pomirila sa lomom u kuci. Vodim se jednom mojom izmisljotinom: ne moze on toliko da isprlja  i rasturi koliko ja mogu da pocistim! Vredna mama :) Nego da se vratim na dekoraciju. Pufnice je lako napraviti od malo vune. Mislila sam da cu morati da ih lepim, ali sam se setila da imam stapice za raznjce koji cuce u kuhinji bezveze, pa sam svaku pufnicu prosto bocnula na ostru stranu stapica. Zato se tako lako i skidaju :) 

Ovo je inspircija



A ovako je meni ispalo

U vazi su grancice lavande, skoljke i kestenje ( bez kojeg nista ove jeseni ne moze da prodje )

      Druga stvar koju smo dodali na policu ovih dana su ruzice od papira na granama pokupljenim u parku, a sve to u tegli od pojedene zimnice ukrasene miljeom iz pohoda na mamin orman :) I bobice! Bobice su inace rec dana jer je moj mali sin fasciniran ovim bobicama ( nadjenim u parku, nemam pojima sta su), svako put kad izadjemo donese po granu, a izgovara to 'bobice' najsladje na svetu!








 Ruze od papira se prave ovako:

















 Pa ako se nekom slucajno dopada ovako nesto i ima u kuci policu ili cosak koiji treba osveziti, slobodno se bacite u akciju, nije tesko.

понедељак, 26. новембар 2012.

Blog award

  HA HAHA HA!!! Srecna sam ko malo dete! Ko bi reko da cu ja ikada da dobijem nagradu za blog!


                                                                                                                                                                                
Hvala Ana!!! Prva nagrada mora da se proslavi i proslavice se :) E sad, posto sam nova i neiskusna, nadam se da sam dobro razumela dalji postupak. Sad bih ja trebalo da nagradu prosledim dalje. I to mi nece biti tesko s obzirom da sam blogomanijak, kako sam vec sama sebe nazvala. Meni je jedino zao sto iz mog grada nema puno blogera, bar ih ja nisam nasla. Znam samo za jedan koji redovno pratim i koji, moram da priznam, nije bas iz moje sfere interesovanja ali je ceo koncept zanimljiv i povremeno nalete tu i divne slike ovog naseg lepog grada :)
Pa evo i moje liste:


Hvala jos jednom Ani na nagradi, hvala svima koji citaju , hvala svima koji pisu blogove jer su za mene oni bezgranicna inspiracija! Ako slucajno naletite na jos nekog bloger iz Niša javite  :)

субота, 24. новембар 2012.

3 u 1

   Pronaći čistu, belu, i uopšte jednobojnu dečiju ili bebeću majicu u ovom našem gradu, a predpostavljam da je svuda tako, nemoguća je misija. U stvari je moguća ali zahteva sate i sate traganja :) Sećam se da je naš sin imao oko četiri meseca kada smo se uputili u jednu ovakvu misiju. Na kraju smo ubedili neku ženu na pijaci da rasparča komplet  i da nam proda samo majicu. Užas! Hteli smo da odštampamo logo tatinog omiljenog benda :) Jer takve stvari, naravno, ovde ne možeš gotove da kupis. I ispalo je super. Bar smo mi bili zadovoljni.

mali debeljko :)
Kad smo negde oko Nove Godine dobili jednu sa dugim rukavima mojoj sreći nije bilo kraja! Prosto nisam znala sta ću pre s njom :) S obzirom da se NG približavala i inspirisana ovim http://www.brassyapple.com/2011/11/snowman-t-shirt-tutorial.html napravila sam malu slatku Sneško Belic majicu. Postupak je jako prost ( pod uslovom da u svetu šarenila dečije garderobe nadjete jednobojnu majicu). Dakle, potrebna vam je majica, crni dugmići i malo narandžastog materjala za nos.

I nakon malo šivenja dobićete ovako nešto

novogodisnji outfit


Posle NG Sneško je morao da ode. Ostala je majica. Nismo je pustili da predugo bude tako bela i dosadna. Februara, za Dan zaljubljenih, uz pomoć par crvenih dugmića dobila je potpuno drugačiji izgled.

Odmah da se ogradim, nisam od onih koji vole i slave Dan zaljubljenih i 8. mart. Ne nikako! Ali je NG sa svim svojim šarenilom i ukrasima super prošla, pa sam odlučila da stan i za Dan zaljubljenih bude šaren u drugačiji. Ali, to je već neka druga priča... Danas je majica još uvek u funkciji i upotrebi, jedino što više nije bela, već bledo plava. Neko je greškom ušao u našu mašinu za veš i igrao se bojama :)