субота, 30. март 2013.

PORTRET

   Ideju za ovo sam pronašla jako, jako davno. I krčkala se dugo u mojoj glavi. Ovih dana sam konačno rešila da stari ram koji se vukao besposlen po kući pretvorim u siluetu-portret mog sina. Ideja je sa bloga http://cafecreativo.blogspot.com/search?q=Silhouette+Portrait


    Tamo je dato i detaljnije objašnjenje u slikama, tako da italijanski jezik ne bi trebao da bude problem. Ja sam slikala sina iz profila ( jedva nekako, to dete nikada ne miruje! ) pa sam na jako tankom pariru precrtala siluetu sa monitora. Znam, nisam smela, monitori ne bi trebalo da se dodiruju, i ja ponavljam tu rečenicu hiljadu puta u toku dana, ali morala sam. A i bila sam pažljiva :) Onda sam siluetu precrtala na običan crni deblji papir ( knjižara Hijeroglif, ima ih u svim mogućim nijansama, raj za 8 dinara! ). Takvu crnu siletu zalepila sam na običan beli papir iz bloka za crtanje i ubacila u ram. Na kraju sam dodala neke i ptičice za dekoraciju, i odlično je ispalo.






Lako, može svako :)))

среда, 27. март 2013.

Torte

     Torte mlade neiskusne domaćice :)

    Moram da priznam da u kuhinji nisam neki veliki mag. Nije da mi baš sve ide od ruke, nije da je baš sve što izadje iz moje kuhinje bude ukusno i brzo pojedeno. Ali znam da imam dobru volju i volim da ručkam, a to je valjda najvažnije. I znam da mi ustvari najviše manjka iskustvo. Tako da se ne sekiram puno. Doći će sve na svoje. Moje vreme tek dolazi. Tek ću ja puniti nečije stomake :) Poslednjih par meseci bilo je pravo vreme za pravljenje torti. Tako da sam ja malo vežbala, a onaj ko je jeo zna kako mu je bilo :) Meni je bilo ok, ali ja nisam merodavna, ne zato što sam te tore ja pravila,  nego zato što obožavam slatko pa mi je skoro sve dobro :)
  Elem, pošto moj mali miš obožava sva gradjevinska prevozna sredstava, inspirisana sam bila ovom tortom 

   Ali, pošto je za mene pravljenje torte ne viša, nego visoka matematika, moja torta je izgledala dosta skromnije. U nedostatku bagera adekvatne veličine iskoristila sam dve mešalice, jednu staru, drugu novu. Sreći nije bilo kraja te novogodišnje večeri u našem skromnom domu :)))






 Molim vas da zanemarite na musavoj majici, mi volimo kad smo musavi :)

     Postupak pravljenja je vrlo prost. Unutra je obična najobičnija torta koja se ne peče. Kombinacija ima puno, margarin, keks, čokolada i dodaci po želji. Napravila sam brdašce, preko premazala šlag sa dodatkom čokolade da bi ispao braon, i sve sam to posipala mrvljenim TO-TO kolacima. To je kao trebalo da bude zemlja. I to je to. Bilo kako bilo, pojela se torta na brzaka.
 
 Ovih dana smo slavili rodjendan!!! Jeee, divam dan. E tu sam već zasukla rukave. Nisam htela da naručujem torte.  Htela sam da izmislim nešto sama. Pa šta ispadne. Bitno je da je mama pravila.
I ispalo je. I nije bilo tako loše. Žao mi je samo što nemam presek ni jedne torte. Pravila sam dve. Nisu dočekale slikanje :)))

    Prvo se ručkala čokoladna torta sa bananama iz ovog posta. To je torta sa sajta MOJE-GRNE.  Kao dekoraciju sam htela da napravim vozić. Neki, bilo kakav. Našla sam ovu sliku u jednoj knjizi sa tortama ( slika je loša jer sam je slikala u knjižari mobilnim telefonom. Parola snadji se )

    Ovo je, inače napravljeno od kolača koje ja znam kao čupavci. Znate sigurno na šta mislim. Kokos kocke, ili tako nekako. Vrh im je izdubljen i napunjene su bombonicama. I eto vozića. Meni je ovo genijalno, ali me mrzelo da na svu onu frku i zbrku još pravim i kolače! Pa sam kupila 7 days tortice. One male. Tortu i voziće prelili smo topljenom čokoladom. I dobili tortu sa vozićem!!! I bombonicama. Moje dete obožava bombonice. Kakve god. Pokušavamo da ih jedemo što manje, al za ovakvu priliku je sve bilo dozvoljeno. Danima se posle rodjendana pričalo o bombonicama, a ne o torti i voziću! Blago meni :)

     Druga torta je bila Carska torta. I ovo je jedini recept na internetu za ovu tortu. Sve druge carske su drugačije. A ja obožavam spoj čokolada plus narandza tako da sam htela baš ovu i nijednu drugu. I super je ispala. Bar je po mom ukusu. Nije previše kremasta, što je meni jako bitno :) Šta ću kad ne volim šlag :) Za dekoraciju nisam imala apsolutno nikakvu ideju. Na kraju sam obojila šlag u plavo i zeleno i nabacala preko šarene bombonice i čokoladice. I ispalo je onako, veselo, šareno i ok.




     Da je biloo lako, nije. Grešila sam, al nisam se dala. Sve što bi krenula loše, npr. kuvanje fila koji lako zagori :), nekako bih uspela da sprečim ili ispravim. Jesam se iscrpela, jesam bila nervozna jer sam na potpuno nepoznatom terenu, ali da li bih sve ovo ponovila? DA! 
    Tako da, mlade mame i mlade domaćice, na dajte da vas kuhinja uplaši! Ako sam mogla ja, može svako :))) Varjače i miksere u ruke. Jer kakva je to žurka bez torte?


    Uskoro nas očekuje još jedan rodjendan.  Baš sam ovih dana razmišljala šta bih mogla da umutim. Danas san pronašla ovu tortu sa turskim keksom. Ulazi u uži izbor definitivno.


   Pozdrav od mene i rodjendanka!!!