недеља, 30. септембар 2012.

Decije bolesti :(

   Danas sam bas bljak. A znam da ne smem da budem. Bas je grozan taj osecaj. Kad ti se dete razboli. Osecam se  besno na sebe. Sto nism bolje pazila, vise vodila racuna, onda uvek obcavam sebi, samo da ovo prodje bicu bolja, pazicu ga vise, bolje, a znam da bolje od ovog ne mogu. Pa gde ces vise, jedno imamo, pazimo ga ko malo vode na dlanu ... a eto, ipak, opet se nekako raslinavi... Znam, znam sve je to normalno, mali je, proci ce, al me bas nervira taj osecaj. I sto ne mogu da mu pomognem sad, odmah, nego moram da budem strpljiva, polako, proci ce... Da, da, sve ja to znam... Al sam ipak bljak...
   Smrcavi smo vec 2 nedelje, zubi rastu na sve strane, on je non-stop u pokretu, nema kad ni da odmori a kamo li da ozdravi. Juce sam taman pomislila dobro je, sutra mu vec nece biti nista, kad ono danas temperatura, nos krci li krci. I tako, sad sve ovo nanovo :(
   Malopre sam htela da pravim moje divne limun mafine i otkrila sam da moja sveska  sa receptima potpuno izvakana! ( da, da, i pored interneta ja imam svesku! kao moja mama! hahaha! salim se. imam svesku sa par stvari koje stalno pravim pa mi je lakse da odnesem do kuhinje nju nego monitor sa sve kompjuterom i internetom ) Crtalo dete. Ucilo da okrece strane. Sad je vozic preko musake sa spanacem, cica-glisa preko medenog srca, a sladoled ne znam ni da li se uopste vidi od silnih zvrljotina. I sad, sta cu, moracu sve to da prepisujem, ili da prebacim u digitalni oblik :) Ali onda moram sve to ponovo da prepisujem sa kompa na papir da bi to stiglo do kuhinje. OMG. Previse je to komplikovano. Mozda da instaliram jedan komp u kuhinju. To bi jos bilo i najpanetnije.

Prijatno !!!


субота, 29. септембар 2012.

POM POMS

     Ja sam opsednuta ovim, ne znam ni kako da ih nazovem ... u stvari znam, ja ih zovem pufne, na engleskom bi bile pom poms, a kako se u stvari zovu ko bi ga znao. Meni su preslatke, mada mi nekako nikad ne ispadnu tako dobro kao kad ih neko drugi napravi. Mislim da je fora u papiru. Do sada sam ih uvek pravila od krep papira, ali on je, u zavisnosti od boje i proizvodjaca, poprilicno krut, tako da mi ni pufnice ne izgledaju bas nesto. Ali pre neki dan sam napravila jednu belu od obih salveta i prezadovoljna sam. Pufnica je mekana i leprsava, ma bas je onako nekako pufnasta. Jedino je veliko problem otvoriti sve one listice jer su tanki pa se vrlo lako cepaju, ali u tome je valjda i fora. Kad mi sledeci put zatrebaju kupujem salvete u boji jer je razlika definitivno velika.
     Elem, lako se prave, a odlicna su stvar za dekoraciju. Ja ih uvek pravim za neku zurku ili proslavu, a kasnije uvek zavrse u nekom kutku u stanu. I bebac ih voli, uvek primeti kad iznikne neka nova, kad neku negde premestim, a ako neka slucajno padne stvori se pored nje brzinom svetlosti i vise joj nema spasa :)  Danas sam dekorisala ogledalo u hodniku i super je ispalao, ali posle par sati, katastrofa, sve su pale, odlepile se, pa sad noram sve iznova. A one na plafonu  koje su me bas namucile i na kraju ih i nisam lepo prikacila, , eno ih jos uvek su tu. Al nesto mi se javlja, nece jos zadugo.
   Varijacija na temu ima bezbroj. Uz malo maste mozete svasta da napravite. I malo internet inspiracije, naravno :) Evo i par slicica. Mojih i tudjih cisto zbog poredjenja :) Linkove do tutorijala je lako naci, a i kad vidis jedan, video si ih sve jer je tehnika uvek ista. Ali kombinacija boja i materjala je neizmerna. Pravila sam  i male kao ukras za poklon, umesto onih dosadnih klasicnih.






 U mojoj varijanti visile su sa plafona ( i jos uvek vise )





















   Bile su glavna zvezda na rodjendanskom poklonu :)



...i na zurci u dvoristu...





...docekuju goste u hodniku na ogledalu...




...vise na zidu...


Koja  je vasa pufnata kombinacija?





петак, 28. септембар 2012.

Mladjana cokoladna ja

      Ne znam kako da objasnim to, ali mnogi ne shvataju da ja ne volim da slavim svoj rodjendan. Ne volim mnogo ni tudje :) Al to ajd i nekako... Nije to zbog one sve vece i vece cifre, nije zbog starenja  i tih gluposti, nego prosto ne volim. Ne volim svu tu larmu i halabuku, pridavanje prevelike paznje kad meni bas i nije do toga. Tako nekako. Meni rodjendani sluze kao izgovor da pojedem nesto slatko! Ko da mi za to treba izgovor, al ajde :) Ove godine sam pravila nesto sa bloga sto je uvek mac sa dve ostrice. Par dana pre toga sam se malo zeznula sa mafinima sa tikvicama. Pojeli su se, nije da nisu, al kakvi su bili, bolje da nisu ni bili. Ovu cokoladnu tortu sa bananama sa moje-grne.com bloga merkam vec duze vreme, cak sam je imala u vidu i za Maksijev rodjendan ( i moram odma da dodam,  steta sto je nisam pravila) ali nekako nisam imala hrabrosti. Ovaj rodjendan je bio savrsen za isprobavanje. I eksperiment je uspeo! I bila sam jaaako srecna. Ne znam zasto, ali jako se obradujem kad napravim nesto lepo slatko :)))

   Evo linaka sa receptom:
http://moje-grne.com/2010/05/09/cokoladna-torta-sa-bananama/

  A evo i par mojih slika slikanih na brzu brzinu jer se torta nije dugo zadrzala u nasem skromnom domu. Moram da priznam da je super iako su me naterali da joj stavim i slag koji ja ne volim.


 
















Pa zao mi je Kandee Johnson, ali ova torta je mnojo bolja od tvoje :)))

I tako rodjendam je doso i proso, ruckala se torta koja ce se dugo pamtiti i pevusio se  Balasevic,sasvim slucajno...